Nigdje drugdje ne bih mogao živjeti. Jedan dan u Splitu, Rijeci ili Zagrebu mi je dosta i previše za izbivanje iz Plastova, rekao je Ivan Sladić. Posjet vrućeg srpanjskog dana je s ocem Josom osvježio s četiri fina bijela vina, a začinio nježnim crnjakom i izvrsnim slatkišem. Uvod je, naravno, bila mlada Maraština.
Osvježavajuće ljetno vino ima nježnih 12,5 posto alkohola, sakupi i do šest grama kiselina po litri, dodatnu svježinu daje joj fina mineralnost. Prvo grožđe koje su sadili bila je maraština i danas daje čak 80 posto grožđa s njihovih šest hektara vinograda.
Vinograd 300 metara nad morem
Nadmorska je visina do 300 metara, puno je vjetra pa loza traži samo minimalnu zaštitu. Uslijedio je rose Fiora Nobile, što se s talijanskog slobodno može prevesti kao plemeniti cvijet. Rose je to od plavine, svjež, ali ne i tanak pa ljeti uz ručak može zamijeniti i neki pravi crnjak.
Tri je tjedna macerirana maraština za vino koje se zove 21 dan. Korišteni su izvorni kvasci, godinu dana odležalo je u bačvici pa dvije u boci. Ima oko 15 posto alkohola, polako se otvara u čaši i mijenja iz minute u minutu.
Bačvica svake godine je škola
To vino Ivan radi, svake godine po bačvicu, a tepa mu kako je škola za budućnost. Kapi dugo ostavljaju trag na čaši, nakon što se zavrti, a utjecaj drveta samo je naznačen i krajnje ugodan. Babić iz 2020. berbe, kad je vinograd bio jako mlad. Ima 13 posto alkohola i nježno pokazuje kako je odnjegovan u bačvi.
Okus je pun, ali ne i gust. Unatoč tome da mu je gotovo šest godina, poprilično je svjež i ljeti može vrlo dobro popratiti janjetinu. Rade Joso, Marko i Ivan od maraštine i pjenušac, ali i prošek Deorum.
Deorum je prošek za bogove
Korijen naziva je latinska riječ deus, što znači bog, a u ovom izvornom genitivu koji je padež pripadnosti u množini, može se slobodno prevesti kao vino bogova. Pretenciozno je, ali odgovara vinu koje je među najboljim dalmatinskim slatkišima. Ima 15 posto alkohola i 150 grama neprovrela šećera, fino je izabalansirano i lako se pije.
Prije odlaska osvježili smo se jednostavnim, ali vrlo finim svježim debitom koji lijepo osvježava i veselo gasi žeđ. Na žalost, saznao sam i da je lani u rujnu umro legendarni Petar Vuković, vlasnik meni najdražeg skradinskog restorana Skala.
Vode restoran Skala u Skradinu
Najmanje jednom na godinu tamo smo se družili, uglavnom uz orzot od sipe, a najmanje jednom na mjesec dugo smo razgovarali telefonom. Skalu sad vodi obitelj Sladić, a ti ćeš me, dragi Pero, dočekati tamo gdje si sada pa će druženja biti i češća.