Prvi Goran je Pro Wine ambasador u Južnoj Africi. Na zasluženom je godišnjem odmoru u Hrvatskoj i donio je, naravno, lijep izbor vina za kušanje. Koliko se smije unijeti u zrakoplov. I drugi je Goran zaljubljenik u vino i hranu. Godišnji je proveo obilazeći Barolo, Provansu, Languedoc-Roussilon, Rioju, Baskiju, Bordeaux i Valpolicellu. Vratio se s gomilom butelja i jedva čekao podijeliti ih s prijateljima.
Predjelo su bile domaće kobase koje su osvojile treće mjesto na Kobasijadi u Pribiću, a izvrstan su prilog bile domaće rajčice. Okus paradajza vratio me u djetinjstvo, oduševile su rajčice neke stare sorte prvoga Gorana. Slijedili su pjenušci. Pijem ih kad sam sretna i kad sam tužna. Ponekad ih pijem sama, a obavezno u društvu. Pijuckam ih ako nisam gladna, a pijem kad jesam. Inače ih ne diram. Osim ako sam žedna. Legendarna je to izjava Lily Bollinger, jedne od najpoznatijih dama Champagne. Nepce su balansirali fini pjenušci i jedan šampanjac.
Prvi je bio Florijanović Charm. Blanc de Blancs pjenušac od chardonnaya ima fine kvaščane arome te mek i zaokružen okus. Miriše pomalo na jod, pa je u zagrebačku okolicu donio dašak školjaka i ostalih plodova mora. Slijedio je Florijanović De Monzlo od moslavca. Šala je bila kako je to jedini moslavac iz Moslavine, zato što je ta naša sorta u svijetu poznatija pod drugim nazivima. Međimurci ga zovu pušipel, Slovenci šipon, a širom nekadašnje Austrougarske monarhije furmint, mosler ili zapfner. Odležao je De Monzlo šest godina u boci na finom talogu i zadržao svježinu te predivan okus zelene jabuke koji traje i više od 30 sekundi. Aperitivni pjenušavi dio završio je šampanjcem G. Tribaut Premier cru Blanc de Noirs. Ozbiljan je to bijeli šampek od crnog pinota, kremozan, svilenkast i harmoničan. Fini tatarski biftek bio bi mu odlično društvo, ali i sam je oduševio.
Uživanje u mjehurićima taman je ispunilo čekanje da se meso ispeče. Na ražnjićima su komadi carskog mesa bili izmiješani s crvenim lukom čija je slatkoća fino nadopunjavala sočnost kajzerflajša. Druga runda roštiljade bile su blago dimljene debrecinke iz lokalne mesnice. Vina su bila iz kategorije veterana: Graševina Velika berba 2011. Iločkih podruma i Chardonnay 2009. male istarske vinarije Trošt. Taj je Chardonnay živ i živahan te djeluje 15-ak godina mlađe nego što je. Oba vina imaju predivne tercijarne arome i medne note i teško je bilo odrediti koje je bolje pristajalo ražnjićima.
Uz pečene paprike s češnjakom i ciganjček, odnosno mađarski grah, drugi je Goran iznenadio bijelim burgundcem Pascal Clément Puligny-Montrachet iz berbe 2022. Krase taj chardonnay predivna svježina, nježne note maslaca i brioša, a dašak francuskog hrasta zaokružuje sklad. Graciozno, ali čvrsto vino. Padala je polako noć i stiglo vrijeme za desert. Svježi ribeye odrezak i dva odležana New York stripa pečena rare prema medium pratila su dva južnoafrička teškaša: De Grendel Rubaiyat 2022. i Le Bonheur Petit Verdot Reserve 2021.
Rubaiyat je ikonsko vino obitelji De Grendel, bordoška kupaža cabernet sauvignona, merlota, petit verdota i cabernet franca. Relativno je mlado, tanini još nisu sasvim ispeglani i bilo bi jako lijepo pratiti razvoj sljedećih deseta godina. Monosortni Le Bonheur mali zeleni, što je izravan prijevod naziva sorte petit verdot, zazvao je sjećanje na izvanredan Petit Verdot Contarini 2015. Morena Degrassija. Rijetka su monosortna vina od petit verdota, uglavnom služi kao začin bordoškim mješavinama, a Morenov je ipak klasa iznad južnoafrikanca. Nedjeljni ručak u odličnom društvu bio je doista izvanredan. Nedostajao je samo treći Goran.
