Ne dolazi se samo zbog čaše vina u Marof. Dolazi se vidjeti kako izgleda vinogradu kojem količina nije najvažnija i kako desetak kilometara udaljenosti može napraviti razliku u okusu. U priču o Marofu vodi Dejan Lutar, a ono što je priča o podrumu zapravo počinje puno prije: u tlu vinograda i između trsova.
Brend Marof, izvorno poznat kao Toko, osnovan je 2007. godine. Dvije prve berbe odrađene su u starim pogonima, a od 2009. godine proizvodnja je smještena u današnjem podrumu. Na prvi pogled, brojke ne zvuče spektakularno. Oko 22 hektara vlastitih vinograda i približno 70.000 litara vina godišnje. Ali kada se te brojke malo bolje pogledaju, postaje jasno da ovdje nije cilj proizvoditi što više.
Kilogram po trsu
Baš naprotiv! Marof je posvećen proizvodnji vina visoke kvalitete, a prosječni cilj je oko jednog kilograma grožđa po trsu za jednu litru vina. To znači da se količina ne prepušta slučaju. Vinograd se prati tijekom cijele godine, a višak se uklanja kako bi loza svoju energiju usmjerila na ono što ostaje. Drugim riječima, ovdje se ne čeka berba da bi se odlučilo kakvo će vino biti.
U Marofu se posebno ističe frankovka, odnosno modra frankinja, sorta koja ima dugu tradiciju u ovoj regiji. Noviji nasadi frankovke, zweigelta i merlota posađeni su nakon osnivanja vinarije, dok dio bijelih sorti dolazi iz starijih nasada. Neki su trsovi stari između 30 i 40 godina, a pojedini dosežu i 45 godina. Od crnih sorti tu su još
zweigelt i merlot, dok se među bijelima nalaze chardonnay, sauvignon blanc, zelen, rajnski rizling, sivi pinot i laški rizling.
Odležavanje 20 mjeseci i dulje
Posebno je zanimljiv upravo zelen, lokalna sorta koju vrijedi kušati ako se nađete u Marofu. Postoji još jedna stvar koja Marof razlikuje od priče o brzom i mladom vinu. Ovdje vina odležavaju. Većina bijelih i crnih vina provodi između 20 i 24 mjeseca na odležavanju, dok pojedina vina provode i nekoliko godina u hrastovim bačvama. Koriste se francuske bačve, ali i velike bačve od slavonskog hrasta, zapremine 500 litara.
Marof je zanimljiv i zbog činjenice da je njegovo tržište odavno šire od Slovenije. Izvoz čini veći dio poslovanja, a vina su tijekom godina putovala prema različitim europskim i svjetskim tržištima- od Nizozemske, Švedske, Belgije, Njemačke, Austrije i Italije do Japana, Južne Koreje i drugih tržišta. Posebno je zanimljivo što u međunarodnom svijetu vina etiketa često nije presudna na način na koji to možda zamišljamo.
Važnije je vino nego etiketa
Kategorija kvalitetno ili vrhunsko vino može biti važna unutar pojedinog nacionalnog sustava, ali na velikim svjetskim tržištima presudno je ono što se nalazi u čaši, objasnio je Lutar dodajući kako vino mora proći test stručnjaka, sommeliera, restorana i kupaca.
Prije nego što kušate prvo vino, Marof će vas osvojiti pogledom. Vinarija nije građevina koja se pokušava natjecati s krajolikom. Upravo suprotno, kao da je napravljena da u njega što prirodnije uplovi. Duga horizontalna linija zgrade prati topografiju terena, dok je velik dio vinarije ispod zemlje. Projektirao ju je arhitekt Andrej Kalamar iz Studija Kalamar, a nova je vinarija otvorena 2009. godine, uz obnovljeni povijesni kompleks Marof.
Vinarija je poput broda
Arhitektura je pritom vrlo promišljeno povezana s okolišem: krov od crvenog crijepa nastavlja tradiciju nekadašnjih gospodarskih zgrada, a fasada svojim vertikalnim elementima diskretno podsjeća na redove
trsova. No kada je vidite uživo, teško je ne pomisliti na brod. Kao da je vinarija usidrena usred vinograda, s pogledom koji se otvara prema brežuljcima Goričkog.
A ispred nje ribe, rad lokalnog umjetnika Robert
Jurak. Neobičan detalj koji cijeloj priči daje gotovo filmsku
scenografiju: vinogradi na brežuljcima, vinarija koja podsjeća na brod i ribe Panonskog mora koje kao da su upravo isplivale pred njezin ulaz.
Fotografije: Nikola Zoko