Da nisu zabranili Joškovo vino, zabranili bi moje, često govori Marino Markežić Kabola iz Momjana, koji je u Hrvatskoj započeo njegovati vino, malvaziju 2005. berbe, u glinenim posudama. Nedugo nakon njega, vino iz amfore pustila je na tržište plešivička obitelj Tomac. Bila je to mješavina chardonnaya i starih plešivičkih sorata iz 2007. Dvije godine potom u amfori su odnjegovali i rizling, a iz berbe 2010. napravili su pjenušac Amfora, koji je britanski časopis Decanter uvrstio među 75 najuzbudljivijih vina na svijetu. U tom je izboru bilo samo šest pjenušavih vina.
Odličan rizling iz amfore napravila je i plešivička obitelj Šember. Njihov Qvevri 2011. nazvan je po gruzijskoj riječ za amforu i 2015. proglasili smo ga najboljim bijelim vinom na hrvatskom tržištu. Dugo traje stvaranje vina iz amfore. U vinogradu treba pripremati grožđe, smanjivati prinos i izbjegavati kemijska zaštitna sredstva. Nakon berbe, bobice se stavljaju u ukopanu amforu i mjesecima maceriraju u vlastitom soku, koji istodobno fermentira. Potom se ispreša sadržaj amfore i prebaci na sazrijevanje u bačve. Obično su to velike, kako bi utjecaj drva na vino bio što manji.
U bačvama vino iz amfore provede koju godinicu, a onda još koju odležava u boci. Sve zajedno, tri godine najkraće je vrijeme koje prođe do početka prodaje. Većina vinara zaljubljenih u amfore pokušava vino zadržati u podrumu pet godina, a Gravner najmanje sedam. Gotovo sve amfore u kojima europski vinari njeguju vina stižu iz Gruzije. Tamo je, kažu, za amfore najbolja glina. A neka od najboljih vina iz amfora su hrvatska. Čistih su mirisa i okusa te očaravaju gdje god se pojave. Naš kolumnist Klaudio Jurčić intervjuirao je Joška Gravnera, a vjerojatno jedinu hrvatsku rebulu u amfori njeguje plešivička vinarija R&J Mike Rožića i Marijana Jalšovca.