kolumne

Nedjeljne priče o velikim hrvatskim vinima (7): Sauvignon 2008. Siber izgledao je kao iz dimnjaka, a miris i okus bili su kao iz raja

Objavljeno: 18.10.2026

Ivo Kozarčanin
Ivo Kozarčanin
Bakhov Sin

Sasvim crna, prekrivena tvrdom čađom koju je noktom trebalo zagrebati kako bi se došlo do stakla, bila je boca sauvignona koju je Mladen Siber, erdutski vinogradar i vinar, mnogima poznat i kao osječki zubar, izvukao iz zakutka svog podruma ukopanog ispod jednog od najljepših vinograda u Hrvatskoj. Nimalo privlačna. Na etiketi su se jedva mogla nazrijeti slova, a o kojem je vinu riječ, znali smo zahvaljujući tome što su Mladen i supruga Dušica stavili privjesak na kojem su flomasterom napisali Sauvignon 2008

Hoćemo li je očistiti, pitao je Mladen noseći bocu do bačvice koja ispred podruma služi kao stolić za piće s nogu. Ni slučajno! Sakupljala je godinama tu prašinu, mučila se u mraku i nema razloga da bismo je u sekundi skinuli, brzo smo se dogovorili. U člaši je oduševila boja. 
 

Nije napadalo, nego milovalo

Bilo je zlata, tipičnog za tako zrelo vino, ali ostale su i predivne zelenkaste note koje su davale do znanja kako je još u formi. Miris je isprva bio zatvoren, no sorta se brzo iskazala. I nije bila naporna. Niti nakon što se prozračilo u čaši, vino nije napalo nos na onaj jeftin, agresivan način, na koji to rade banalni sauvignoni.

Plesale su arome oko brkova, kao da žele ući u jednu nosnicu pa izaći kroz drugu. Bio je to toliko lijep ples da je prvi gutljaj vrijedilo odgađati što dulje. Nije trebalo biti straha od razočaranja: okus je apsolutno slijedio miris. Šutnja je najljepši način za opisivanje takvog vina.
 

Za 10 godina treba ponovno kušati

Mladen ga je otvorio nakon kušanja izvrsnih sauvignona iz 2019. i 2018., a zaključak je bio da ćemo za 10 godina morati doći provjeriti kako će oni putovati kroz vrijeme pa prašinu nakupljenu na boci pretvoriti u zlato u njoj.

Dočekali smo noć razgovarajući o vinu, razišli se, ali već ujutro i vratili na pjenušavi doručak u Mladenovu vinogradu, lijepu priredbu na kojoj je možda i stotinjak ljudi uživalo u vinima i drugih erdutskih vinara.
 

Doručak koji traje...

I taj je doručak potrajao, a nakon što je prošlo i vrijeme ručka, mi smo se vratili uživanju u sauvignonu. Ali ne bijelome nego njegovu djetetu, cabernet sauvignonu. Dušica Siber, Mladenova supruga, otvorila je svoj Cabernet sauvignon 2011. 

Te su godine, odlične za vino, Dušica i Mladen radili svatko svoje od najrasprostranjenije sorte na svijetu. Usporedno smo ih kušali još 2015. pa zaključili kako je Dušičin bolji. Sljedećih pet godina nije mu smetalo. 


Zlata nema, ali ima rubina

Nema na boci toliko čađi, nema u njoj zlata, ali ima rubina. I to vrlo mnogo rubina. I zato je nije bilo lako odlučiti je li bolji sauvignon blanc ili cabernet sauvignon. No, dobrih crvenih ima zilijun, odnosno koliko tko poželi.

Iznimno dobri bijeli, poput onih iz vinarije Siber, ipak su rijetki. I zato zaslužuju nedjeljnu priču o velikim hrvatskim vinima. A zašto ju je zaslužio i Giorgio Clai, pročitajte ovdje...