Vinograd je na brdašcu zapadno od vinarije, briga o njemu u skladu s prirodom, trsovi su stariji od 40 godina, a vino najbliže savršenstvu koliko može biti. Nema ga svake godine, samo kad je kral Giorgio odlučio da je grožđe dovoljno dobro. Berba 2013. bila je jedna od takvih i definitivno srušila priču da je malvazija sorta koja daje dobra svježa mlada vina.
Bijelo vino može i nakon crnjaka
Mošt za Malvaziju Sveti Jakov fermentira s kožicama bobica na kvascima koji su u podrum stigli s grožđem iz vinograda. Traje to otprilike mjesec dana, uz često miješanje, odnosno podizanje taloga čime se kvascima ne dopušta ljenčarenje. Sve se odvija u velikim drvenim bačvama, uz spontanu malolaktiku, što je pretvaranje grubljih jabučnih kiselina u meke mliječne. Rezultat je vino koje čvrsto stoji na tankoj granici između uobičajeno odležanih zrelih bijelih te macerata, odnosno jantarnih vina, čija je bijela boja malo tamnija.
O vinu dovoljno govori činjenica da Malvaziji Sveti Jakov 2016. svojevremeno nimalo nije smetalo što je kao bijelo vino poslužena nakon godinu dana starijeg crnjaka. Mirisala je savršeno, a okus je najavljivao kako bi mogla doseći legendarnu berbu 2013. To puno i gusto vino krijepilo je u valovima.
Sve što radi je da pazi da nešto ne pokvari
Prve su kapi poput bujice potekle ustima i zbog brzine kao da nisu stigle zagrijati nepce. Potom su stizale neke drukčije, isprva su djelovale većima, ali nježnije su bile, sporije i tako ugodno tople da je podosta vremena trebalo prije nego što se pojavila želja progutati ih. Stvorila je tu Malvaziju priroda i odličan je dokaz kako vinar koji želi veliko vino ne treba puno intervenirati, a treba jako paziti da nešto ne pokvari.
Decanterova suradnica i urednica Margaret Rand 2018. je uvrstila Malvaziju Sveti Jakov među 10 vina koja treba kušati prije smrti. Bila je to berba 2015., prvu koju je Giorgio vinificirao u novom podrumu. U njemu je konačno mogao dulje odležavati vina u bačvama. Želio je to raditi i prije, ali nije imao gdje. Kad je dobio više mjesta za malvaziju u podrumu, u vinogradu ga više nije imao za chardonnay.
Istjerala chardonnay iz vinograda
Ne sviđa mi se sorta, ne uzbuđuje me pa sam na njegove loze nacijepio malvaziju kako bih dobio i više svježine u pjenušcima, spomenuo je usput. Ima logike. Chardonnay i crni pinot stare su sorte francuske Champagne, i zato se tamo baš od njih rade najbolji šampanjci. Plavina i malvazija stare su istarske, pa i Claijeve sorte, i zašto ne bi davale i najbolji istarski pjenušac? Je li najbolji, teško je reći, ali dobar je.
U sjeni Malvazije Sveti Jakov ostaju druga Claijeva mirna vina, ma koliko dobra bila. Brombonero je refošk nazvan prema čaju od aromatičnog bilja poput mente, komorača, lista refoška, dunje i breskve, kojim su se nekada ispirale vinske bačve. Izvrstan je i jako ga malo vina pa se redovito rasproda u pretprodaji. Jako je fin Ottocento bijeli, mješavina sivog pinota i malvazije, a postoji i crni, od refoška i merlota. Pamti se i desertni Tasel od bijelog muškata. Grožđe se prosušuje u vinogradu pa berba 2019., na primjer, ima 244,6 grama neprovrela šećera po litri.
Otišao je Giorgio 2023. u mirovinu
Partneri Giorgia Claija u drugoj polovici prošlog desetljeća postala su braća Braća Krešimir i Ivan Penavić, a 2023. su i preuzeli vinariju. Giorgio se povukao u mirovinu. Nije mi lako pisati tekst o Claiu i njegovim vinima zato što u njegovu društvu nikad nisam zapisivao. Zrači neka posebna energija koja ne dopušta gubljenje vremena na olovku i papir. Ponešto sam samo snimao i zahvaljujući tim fotografijama i danas uživam kao što sam uživao tamo. Evo, za kraj jedne jedinstvene: Giorgio Clai pije vodu!
