Posadio je Ivo na Venju pet odličnih sorata. Sivi pinot, traminac i rajnski rizling veliki su bijeli vinski trio Alsacea, jedne od najglasovitijih regija za bijela vina. Sauvignon je najpopularnija sorta na svijetu za istakanje na čaše u vinskim barovima, a graševina velika srednjeeuropska koja najbolja vina ipak daje u Slavoniji i Podunavlju.
Premalo vina za svaku sortu posebno
Ideja je bila od svake raditi posebno vino. Već sljedeće godine, u prvoj berbi, Enjingi je svakom od sorata napunio nekoliko bačvica. Nije te 1998. bilo dovoljno vina za pet etiketa, pa je sve, kao što se to nekad radilo u njegovu kraju, smiješao u veliki tank i nakon određenog vremena probao.
Bilo je grozno na prvom kušanju. Mislio sam sve baciti, no imao sam mjesta u podrumu pa je vino ostalo. Nekoliko mjeseci kasnije počelo je iskazivati kvalitetu, a na svakom sljedećem kušanju bilo je bolje. Vidjelo se da bi od njega ipak moglo nešto biti, prisjeća se Enjingi. Javio mu se Ivo Ivaniš, vinski konzultant i publicist iz Dubrovnika koji je živio i u Nizozemskoj, a iz Decantera su ga zamolili da za njihovo prvo ocjenjivanje osigura uzorke iz Hrvatske.
Slavna je i Graševina 2002.
Mnogi su vinari Ivaniša odbili, a Enjingi je poslao vina i Graševinom kasne berbe 2002. osvojio titulu regionalnog šampiona, a tad sasvim novo vino, Venje kasne berbe 1998., postalo je svjetski prvak.
Počast vinu koje je ušlo u hrvatsku vinsku povijest odali smo kad je postalo punoljetno, 2016. godine. Na radionici na 11. međunarodnom festivalu Vino.com u zagrebačkoj Esplanadi skupili smo sve berbe velikog hrvatskog vina, među njima i neke koje nisu bile na tržištu.
Punoljetno vino, a i dalje odlično
Graševina kasne berbe 2002. bila je piće dobrodošlice za 45 sudionika koji su se nagurali u prostoriju predviđenu za 30, a potom je potočen svjetski prvak. Jebeno dobro, izletjelo mi je nakon gutljaja. Venje 1998. nije oduševilo zato što je postalo punoljetno, nego zato što je stvarno bilo odlično.
Miriše na zrelo voće, boja mu je mladenačka, okus pršti svježinom, a vrijeme mu je dalo taman toliko patine da se osjeti kako je riječ o nečem posebnom. Slijedile su butelje berbi 2002. i 2003., pa 2004. iz polubuteljke (0,375 l).
Na Venje 1998. podsjetila je i berba 2010.
Potom su poslužene 2007. i 2008. koje su tada bile u prodaji, a mlađu smo u istoj dvorani, nekoliko sati prije tog kušanja, proglasili prvim od svih najbolje ocijenjenih bijelih vina treće sezone Vinskih zvijezda. Stigla je i 2010., napunjena u boce baš za ovu priliku. Enjingi je rekao kako ga najviše podsjeća na šampionsku 1998., koju smo ponovili pa ih usporedili te pokušali predvidjeti kako će 2010. izgledati 2028. kad i ona navrši 18 godina.
I tad je poslužena berba 2006. Za to je vino Enjingi govorio kako je najbolje od svih koja je dosad napravio, a ja i danas mislim da je najbolje hrvatsko vino ikad. Tad je još bilo u tanku i Ivo je povremeno punio po nekoliko desetaka boca za kušanje.
Sva su vina živa, mnoga još i živahna
Pitanje je još bilo i hoće li na tržište, ili će tadašnjih oko 25.000 litara, kako to Enjingi ponekad kaže, kod njega popiti prijatelji i oni koji znaju što piju. Pustio ga je u život pa se i ove 2026. može kupiti u Vrutku za 25,09 eura. Ponovili smo kušanje svih Venja u siječnju 2026. i sva su bila živa, čak i živahna pa i vesela. Uključivši i 1998.
Treba reći da Ivan Enjingi čuva svoja vina u tankovima pod tajnovitim posebnim uvjetima pa ih puni u boce kad zatreba. A treba reći i da je u siječnju donio u Zagreb i sedam graševina. Od one iz 2023. koja je 2026. još mlada, do one iz 1994. koja je 2026. mlađahna.
Enjingi nikad neće umrijeti
Naslov kolumne koju sam o njemu napisao 2018. za 24sata bio je Enjingi nikad neće umrijeti, a dvije godine potom i Željko Garmaz ju je iskoristio kao predgovor za knjigu Enjingi, velika životna priča najvećeg hrvatskog vinara. E neću ni ja umrijeti! Ne želim doći u nepriliku da više ne mogu piti Venja, graševine i ostala njegova vina.
U serijalu o sjajnim hrvatskim vinima sljedeće nedjelje čitajte priču o dva koja su osvojila najviša Decanterova priznanja