Belina starohrvatska

Izravni su joj potomci chardonnay,  moslavac, koji Austrijanci, Nijemci i Mađari zovu furmint, Slovenci šipon, a Međimurci pušipel i frankovka, a križanjima s tramincem i divljom lozom dala je i rajnski rizling

Ova je belina imala najveći utjecaj na razvoj sortimenta srednje i zapadne Europe, a veliko zanimanje za njeno podrijetlo javilo se nakon što je 1999. u najpoznatijem znanstvenom časopisu u svijetu, Scienceu, objavljeno kako je s pinotom roditelj 16 francuskih sorata, među kojima je i chardonnay. Daljnjim istraživanjima potvrđena je kao roditelj više od 80 sorata u svijetu. Tako započinje tekst o belini starohrvatskoj u Zelenoj knjizi Hrvatske izvorne sorte vinove loze iz 2015. godine. Prije 200 godina bila je zastupljena u gotovo svim nasadima sjeverozapadne Hrvatske. Poslije se “utopila” u grupu sličnih sorata koje su zvali zajedničkim imenom beline i krajem 20. stoljeća gotovo nestala.

Možda i posljednji trs pronašli su u Krapini, pokraj rodne kuće Ljudevita Gaja. Rasadili su ga pa broj već desetak godina stalno raste. U prošlosti su od nje radili lagana vina za svakodnevnu potrošnju, ali pokazalo se kako se korištenjem moderne tehnologije mogu dobiti vrlo ugodna vina naglašene svježine, nenametljive arome i nižih alkohola, kakva se danas poprilično traže. Osim chardonnayu, belina je roditelj moslavcu, koji Austrijanci, Nijemci i Mađari zovu furmint, Slovenci šipon, a Međimurci pušipel, frankovki, a križanjima s tramincem i divljom lozom dala je i rajnski rizling. Uz traminac i pinot crni spada među vrlo stare sorte, a zbog brojnih potomaka tepaju joj kako je zagorski Casanova. Kod nas je zovu i belina bijela velika, a u svijetu je poznata po njemačkom imenu heunisch weisser ili francuskom gouais blanc. Veseli što sve više zagorskih vinara radi ili planira raditi vina od starohrvatske beline, ali i ostalih zagorskih autohtonih sorata.