Divlje je vino, zajebano: malo papra, malo višnje, malo borovnice, meko i još svježe. Nježno zagrijava usta i dugo ih grije, a samo se po smećkastom rubu u čaši vidi da mu je devet godina. Miris i okus vuku na mladost i veselje. Ne želim, ne mogu i neću obećati da će takvog ponovno biti. Uzmi sad, ako ti se sviđa, rekao je Bruno za kušanja u njegovoj vinariji u Šišanu nedaleko od Pule o vinu koje tjera ljude da se vrate i probaju ponovno.
Dva su desetljeća prošla otkad je Bruno posadio prvi hektar vinograda, a te 2005. osvojio je i srebrnu medalju u Vodnjanu s cabernet sauvignonom od kupljena grožđa. Tri godine prije prvi je put pomagao obrati tri reda djedova vinograda, a 2004. je, kao student na Stručnom studiju vinarstva u Poreču, napravio prvo vino. Brdovit je bio njegov put od urbanog, hiperaktivnog vinara koji je blokirao kvart prikolicama dovozeći grožđe u garažu u Puli, do naizgled smirenog biodinamičara.
Isključivo prirodne preparate počeo je koristiti 2019. godine, a iz te su mu berbe i danas najmlađa crna vina. Teran koji je je pet godina odležao u drvetu može biti Barolo, prenosi Bruno savjet koji mu je dao veliki Moreno Coronica. Jedan grozd po lozi, drugo je pravilo kojeg se drži u želji da napravi "The" crno vino. Osjeti se to i u čaši, Vina otvorena u subotu, poput terana Terra Mare 2019., u ponedjeljak nemaju problem čak i kad stoje na komodi. A nisu za svakoga. Nisu ni za svaki trenutak.
Luka Luna 2018. je merlot odležan dvije godine u drvetu i nazvan po kćerima blizankama. Na krv miriše, i na željezo uronjeno u nju. Divalj je. Irena's Cab 2019. je cabernet suvignon koji je Bruno posvetio supruzi. Koliko je merlot tvrd, toliko je Cab mekan, iako su osobine vina od tih sorata obično obrnute. Moia 2017. izvanredan je čisti syrah. Veliko je vino iz vinograda na istoj paraleli poput onih iz glasovite francuske regije Cornas u sjevernoj Rhôni pa je i vino na tom tragu. U tlu je 70 posto kamena, što se osjeti u čaši, a i na cijeni. Oko 125 eura je butelja.
Među bijelima je posebno dojmljiva Malvazija 2021. Uroboros. Odmarali su te godine vinograd i nisu ga prskali. Dva je mjeseca vino bilo na tropu i gotovo dvije godine odležalo u rabljenoj bačvici od akacije. Vole se malvazija i akacija, još se jednom pokazuje. Kamen se osjeća u mirisu i okusu vina koje još nema etikete, a osim prema soli, miris i okus vuku i prema moru. Bez etikete je i Uroboros 2021. Kila grožđa je bila po trsu u vinu iz vremena pandemije koji nisu ni prodavali. Nismo trebali, možemo preživjeti, rekao je Bruno i dodao: Uroboros 2020. malvazija je koja nam je vratila sve što smo ulagali godinama!
Puno je još vina bilo tog poslijepodneva u čašama i puno lijepih riječi oko njih. Nek još bude samo puno zdravlja i veselja te puno sličnih susreta. Živjeli vi nama, Irena i Bruno!