Steven Spurrier poslije je bio predsjednik ocjenjivačke komisije britanskog Decantera, a posjećivao je i Hrvatsku. Umro je 9. ožujka 2021. Davne 1976. sam je odabrao po šest bijelih (chardonnaya) i crvenih (cabernet sauvignon i njegove mješavine s drugim sortama) američkih te po četiri francuska vina istoga stila.
Drama u Hotelu InterContinental
Nije očekivao pobjedu Amerikanaca, htio je samo dobiti malo publiciteta kako bi mu bolje poslovala vinoteka koju je otvorio u Parizu. Dramu u tamošnjem Hotelu InterContinental opisao je u knjizi Paris Judgement George M. Taber, američki novinar koji je bio na ocjenjivanju. Knjiga je objavljena i kod nas pod istim nazivom: Pariška presuda.
Priča otprije pola stoljeća proslavila je Miljenka Grgića, odnosno Mikea Grgicha. Bio je tada glavni enolog vinarije Chateau Montelena čiji su Chardonnay 1973. francuski ocjenjivači uvjerljivo proglasili najboljim bijelim vinom. Grgić je poslije s partnerom Austinom Hillsom otvorio vinariju Grgich & Hills koju je vodio praktički do smrti 13. prosinca 2023. Prošao je stotu.
I Poljak je bio bolji od Francuza
Danas su joj na čelu Miljenkova kći Violet i nećak Ivo Jeramaz. I među crnim je vinima pobijedilo kalifornijsko: Cabernet Sauvignon Stag’s Leap Wine Cellars, također iz 1973., za nokat je pretekao tri godine zrelije glasovito bordoško vino Mouton Rotchshild. Stag’s Leap je 1970. osnovao potomak poljskih iseljenika Warren Winiarski.
Mislili smo da prepoznajemo francuska vina, a kad tamo, to su bila kalifornijska. I obrnuto. Za prazno, vodnjikavo vino rekli bismo automatski da je kalifornijsko, a to nije bilo točno, skrušeno je nakon ocjenjivanja priznao Claude Dubois Millot koji je tada bio jedan od direktora glasovitog restorantskog vodiča Gault Millau. Valja reći i da od tog ocjenjivanja najveće francuske vinarije uglavnom ne šalju uzorke na slična natjecanja.
Pariška presuda je i naslov knjige
Na rezultate Pariške presude možda je najviše ponosan bio otac suvremenog američkog vinarstva Robert Mondavi s kojim su godinama surađivali i Grgić i Winiarski. Imao sam zadovoljstvo raditi s obojicom istinskih junaka ove priče. Bili su zacijelo vještiji od mene, ali zajedno smo radili, kovali planove i maštali o danu kakav je bio onaj 1976. godine, napisao je Mondavi u predgovoru knjizi Pariška presuda.
Miljenko Grgić rođen je u mjestu Desne u dolini Neretve. Studirao je agronomiju u Zagrebu i tadašnju državu napustio kao apsolvent te preko Njemačke i Kanade stigao u SAD. Tamo je inicirao istraživanje podrijetla najpopularnije sorte zinfandel. Genetika je dokazala kako je riječ o našem kaštelanskom crljenku koji je preko Beča izvezen u SAD. Na Pelješcu, u Trsteniku, osnovao je vinariju Grgić vina koja puni plavac i pošip.
Amerikanci su snimili i film, ali...
U Zagrebu je, s ekipom Agronomskog fakulteta pokrenuo i zakladu za stipendiranje nadarenih hrvatskih studenata vinogradarstva i vinarstva. Dobar dio njih stipendiju je iskoristilo i za boravak u kalifornijskoj vinariji Grgich & Hills. O Pariškoj presudi je 2008. snimljen film The Bottle Shock, koji je kod nas nevješto preveden kao Dvoboj vinara. Zanimljiv je za gledanje, ali je priča jako romansirana, a Miljenko Grgić u njemu se ne spominje.
Među producentima su bili otac i sin Jim i Bo Barrett, vlasnici Chateau Montelene, koji su bili jako ljutiti kad je Grgić osnovao svoju vinariju i zato su ga pokušali izbrisati iz filmske povijesti. Iz stvarne nisu mogli jer je uvršten u Kuću slavnih kalifornijskih vinara.
Završio u Muzeju američke povijesti
Boca njegova Chardonnaya Chateau Montelena je, kao i pobjedničkog crnjaka iz Stag’s Leapa, u Nacionalnom muzeju američke povijesti Smithsonian. This bottle of 1973 Chardonnay was made by Miljenko Mike Grgich, winemaker at Chateau Montelena Winery in Calistoga, California, piše pod bocom bijelog vina. Ukratko: Ovu bocu Chardonnaya 1973. napravio je Miljenko Mike Grgich…
