U drugom je dijelu opširno predstavio pionire preporoda malvazije istarske. To su Nino Jakovčić, Franko Kozlović, Moreno Degrassi, Moreno Coronica, Ivica Matošević, Nikola Benvenuti, Giorgio Clai i Miroslav Plišo, osnivač vinarije Meneghetti u Balama. U vinski je svijet Plišo je ušao desetak godina nakon prije navedenih, ali u ovom poglavlju zaslužuje biti po jedinstvenom turističkom kompleksu Relais Chateau Meneghetti Wine Hotel & Winery. Objedinio je vino, ulje, kulinarstvo, ugostiteljstvo i hotel s ljepotom mjesta na kojem ga je stvorio. Hotel raspolaže sa 100 ležajeva u vilama, od kojih su neke i s bazenima.
Možda i najambiciozniji dio Meneghettijeve priče je Malvazija Simfonija. Započeo je 2018. odlukom o formiranju jedinstvenog vinograda Mare Nostrum, kolekcije od 47 sorata i klonova s različitim verzijama zajedničkog naziva malvazija. Na površini od 7760 četvornih metara na ulazu u imanje posadio je 4075 reznica, a uz vinoteku još 15 redova reznica od po 15 biljaka, kao vinograd Mare Nostrum u malom. Sve sorte i klonove vinificiraju zajedno u jedinstveno vino, svojevrsni spomenik malvazijama Mediterana. Walter Filiputti izvrsno poznaje Meneghetti vina, vinariju i cijeli projekt, s obzirom da im je od samog početka enolog savjetnik.
Vinarija Meneghetti nije bila na listi izlagača u Esplanadi. To je razumljivo, zato što ne prodaju mlada vina, nego odležana. Ostali istarski vinari uglavnom su donijeli malvazije prošlogodišnje berbe, a oni s Kvarnera svježe žlahtine. Uglavnom su to vina s lijepim potencijalom. Što se tiče malvazija iz prošlogodišnje berbe, sigurno je da su vremenske prilike utjecale na vrijeme berbe pa i na kakvoću grožđa. Zanimljivo je da su kiše, koje su u Istri padale početkom rujna, u nekim vinogorjima vinarima poremetile planove, a druga su ostala pošteđena nepotrebnih padalina koje su punile bobice i razrjeđivale ekstrakt, šećere i kiseline.
Među predstavljenim vinima bilo je onih koja su već u prodaji ili će ovih dana biti, onih koja vinari pripremaju za proljeće, ali i onih koja će biti spremna tek najesen. Jasno je da su neki vinari požurili s novim vinima, zato što su ostali bez zrelijih. Bojali su se da će izgubiti poziciju na tržištu. No, teško su objašnjivi trendovi koji nameću forsiranje premladih vina na štetu proizvođača, konzumenata i same sorte. Nije baš za malvaziju prirodno da tri ili četiri mjeseca nakon berbe bude na policama. Takva vina najčešće djeluju nervozno, neskladno i neuravnoteženo.
Općenit je dojam s prvog predstavljanja prošlogodišnjih malvazija da su arome izražene, ali jednosmjerne. Kiseline, alkohol i ekstrakt nisu povezani, gorčina i fenoli su previše izraženi, a završetak je kratak, bez željene dubine. Nekoliko mjeseci dozrijevanja promijenilo bi priču, pa je dobro da većinu izloženih malvazija vinari ipak pripremaju za proljeće. Prošlogodišnja berba bit će prosječna, prema prolaznom vremenu, a kakvoća vina ovisit će o enološkom znanju i strpljenju vinara. Veseli što su mladi i(li) manje afirmirani vinari uglavnom pokazali visoko razumijevanje sorte i pravilan pristup u podrumu. Evo još nekoliko lijepih fotografija s predstavljanja malvazija berbe 2025. u zagrebačkoj Esplanadi.
