Škrlet je prva hrvatska sorta s registriranim klonovima. Još je 2000. godine tim hrvatskih stručnjaka pregledao 15.000 trsova škrleta. Izdvojili su 80 klonova, izbor smanjili na 22, pa na 12. Tih je 12 prošlo najstrože zdravstvene testove u Institutu za vinovu lozu u njemačkom Geisenheimu i australskom laboratoriju za virologiju u Adelaideu te su 2008. posađeni u predmatičnom nasadu.
Pregledali 15.000 klonova pa odabrali tri
Dvije godine potom odabrali su osam i posadili ih u pokusnom vinogradu Marka Miklaužića u Repušnici. Među njima su se tri pokazala kao najbolja i njih su 2015. prijavili Zavodu za rasadničarstvo u Osijeku, a moslavački su vinari od njih počeli raditi vina za tržište.
Tako je tekla klonska selekcija škrleta, projekt čiji se kraj poklopio i sa smjenom generacija u nekim moslavačkim vinarijama te otvaranjem novih. Bolji sadni materijal te nova razmišljanja 2017. su pokazali da škrlet ima svijetlu budućnost. Tad je slijepo kušanje devet vina pokazalo da postoje tri, možda i četiri vizije škrleta.
Treba ga prodati, ali ne kao polusuhi
Prva je bila tradicionalna, s ostatkom neprovrela šećera i bez izraženijih kiselina. Vinari koji su radili takav škrlet govorili su da ga njihovi kupci vole i da sve lako prodaju. To je jak argument, no i prije devet godina bilo je jasno da sladunjavi stil nije put koji vino može dovesti u ponajbolje restorane, gdje je škrletu mjesto.
Drugi stil bila su vina s pokojim gramom šećera, ali i izraženijom kiselošću. Moglo bi se reći mozelsko-rizlinški stil u kojem je slatkoću oplemenjuju fine kiseline. Škrlet sa šest grama šećera i 6,2 grama kiselina po litri bio je ukusan, no to je put za ziheraše. Treći je beskompromisan i mogli bismo ga nazvati pfalški po Pfalzu, gdje vole suhe rizlinge.
Voćnost mu daje slast, a kiseline svježinu
Dakle, to su škrleti bez neprovrelog šećera kojima voćnost daje slast, a ugodne kiseline svježinu. Nije slučajna usporedba malog škrleta s velikim rizlingom, ogroman je potencijal sorte, a taj treći put treba pretvoriti u autoput kojim će škrleti krenuti u svijet. Ili privući svijet u Hrvatsku, odnosno Moslavinu.
Posljednjih su godina vinari napravili i jantarna vina od škrleta. Takva se mogu nazvati i bijelima s dušom crnih, zato što se kožice bobica tjednima ili mjesecima namaču u moštu pa vino dobije jaču boju i zadrži brojne spojeve koji se za brže prerade ne stignu preseliti iz kožice u vino.
Sadrži tvari koje usporavaju starenje
Među njima su i polifenoli, antioksidansi koji povoljno utječu na stabilnost i čuvanje vina i na one koji ih piju. Oksidacija je u stvari i starenje, pa antioksidansi na svoj način produljuju mladost. Istraživanje polifenolnog sastava prije desetak godina pokazalo je da škrlet ima i puno terpena, koji su glavni nositelji aroma kod muškata i traminaca. Mogao bi škrlet, dakle, mirisati i na ružu.
Mladi škrleti, a to su oni prošlogodišnje berbe, izvrsno pristaju većini jela od slatkovodne ribe, a zbog fine slasti čak i fiš paprikašu. Netko je lijepo napisao kako morski plodovi i riba bolje plivaju u škrletu nego u moru, no to se ipak ne odnosi na plavu ribu.
Škrlet ima i svoju ulicu
Vole škrleti i jela od bijeloga mesa, štrukle sa sirom, slane savijače, tjestenine s bijelim umacima pa i pečenja od svjetlijeg mesa kakvo ima odojak. Može se poslužiti uz sushi, a ljeti će se u čaši lijepo sprijateljiti i s gaziranom mineralnom vodom. Postoji i Ulica Škrleta koja se s Moslavačke gore spušta prema Voloderu.
Škrlet je vrlo dobar i za proizvodnju pjenušaca, a istisnuo je iz moslavačkih vinograda i veliku svjetsku sortu moslavac. Mi je zovemo i pušipel ili šipon, susjedi som i szigeti, a najčešći je internacionalni naziv furmint. Glavna je sorta za proizvodnju glasovitih mađarskih tokajaca, zbog čega ga Francuzi zovu tokay. Moslavcu, odnosno pušipelu kod nas su se posvetili Međimurci. Pročitajte i priču o proslavi 18. rođendana robne marke pušipel.