Boga vina Dioniza, odnosno Bakusa ili Bakha, slavili su već Grci i Rimljani. Njegov su lik ovjekovječili neki od najvećih umjetnika u povijesti, među kojima su i dva Michelangela. Bakusa s kapom od lozinog lišća i čašom u ruci naslikao je Michelangelo Merisi, poznatiji kao Caravaggio, a slavniji Michelangeno, onaj s prezimenom Buonaroti, na sličan je način Bakusa prikazao skulpturom. Puno prije njih Bakusa su na najprimjereniji način, uživanjem u vinu, slavili i rimski vojnici. Čak su i plaću dijelom primali u vinu, pa je jasno da su baš oni posadili prve veće vinograde i u našim krajevima.
Grci i Rimljani miješali su vino s vodom
Iz vremena tadašnjih velikih seoba naroda datiraju i prvi zapisi o jedinstvenoj hladnoj vodi koja u današnjoj Jamnici izvire obogaćena osvježavajućim mjehurićima. Zapise su nam ostavili stari Kelti, koji su u krajevima oko današnjeg Zagreba, bogatima mineralnim izvorima, miješali vino s mineralnim vodama i tako, prvi u povijesti, pili gemište. Ljepotu toga pića prepoznali su i domicilni Iliri, ali i Slaveni koji su se doselili u 7. stoljeću. Vinska je družina kroz povijest okupljala sve više članova, a prihvatili su je čak i Turci. Potonji su, kako je to zapisano u Kutjevu, unatoč vjeri koja brani alkohol, dobro znali vrijednost vina.
Tin Ujević pio je vino kako bi bio trijezan
Vladali su Turci Kutjevom od sredine 16. do kraja 17. stoljeća i nisu krčili vinograde niti uništavali podrume. Štoviše, u starom Kutjevačkom podrumu je i viši stalež požeškog sandžakata uživao u dobrom vinu. Glasoviti hrvatski članovi vinske družine bili su Tin Ujević, pijem vino da bih bio trijezan, njegov je stih, te Antun Gustav Matoš, koji je napisao kako uz vinograde Rajne, Francuske, Italije i naše domovine rastu talent, umjetnost, životna radost, glazba i zdravlje. O zdravlju je pisao i Vilim Lovrenčić, vlasnik punionice Jamničke kiselice s prijelaza 19. na 20. stoljeće.
Gemišt rješava probleme
Brojni uvaženi liječnici propisuju Jamničku kiselicu kao lijek protiv mnogih bolesti, a nenadkriljiva je kao osvježavajuće piće sa dvije trećine vina, reklamirao je Lovrenčić vodu koju je već u to vrijeme prodavao širom Austro-ugarske monarcije, ali i izvozio u Sjedinjene američke države. Svoje mjesto u Vinskoj družini je prije gotovo 60 godina osigurao Franjo Šafranek, glavni lik najbolje hrvatske filmske komedije Tko pjeva, zlo ne misli. Svaki je obiteljski ili bjelosvjetski problem ovaj veseljak rješavao lako: Idem kod Žnidaršića na gemišt, rekao bi.
Od dobroga se gemišta i vlastita žena voli
Prije pedesetak godina u tu je družbu na velika vrata ušao i Milan Milček Krčmar, dugogodišnji upravitelj Prve plešivičke vinsko-vinogradarske zadruge. Od dobroga gemišta se i vlastita žena voli, parafraza je Milčekovih riječi koje nadopunjuje i stara burgundijska izreka: Vino čini mnogo dobra ženama, posebno kad ga piju muškarci. A da čini dobro i muškarcima, govorio je i veliki štovatelj vina, zelinski novinar Stjepan Šagovac: Čovek nije zmislil ništa pametnejše od gemišta, govorio je Šagi prilikom svake zdravice. I nitko iz Vinske družine, od davnih vremena pa do danas, neće mu proturječiti.
Bog je stvorio vodu, a čovjek vino
Sljedeće nedjelje čitajte kako je Victor Hugo napisao da je Bog stvorio vodu, a čovjek vino
